Oproštaj od Franje Posavca "Kornija" i Zvonka Gašparlina "Šineka"

Oproštaj od Franje Posavca "Kornija" i Zvonka Gašparlina "Šineka"

U nedjelju (28. rujna) su nas pogodile dvije tužne vijesti, napustila su nas dva nekadašnja nogometaša našeg kluba - Franjo Posavec "Korni" i Zvonko Gašparlin "Šinek".

Franjo Posavec, rođen 23. travnja 1954., upisan je u povijest međimurskog nogometa kao jedan od najboljih vratara s ovih prostora. Karijeru je započeo u svojem Borcu iz Nedelišća, a kasnije je igrao u MTČ-u iz Čakovca, Varteksu iz Varaždina, Poletu iz Pribislavca i Trnju iz Trnovca, da bi se na kraju igračke karijere vratio u svoje Nedelišće i ponovno branio boje Borca.

Zvonko Gašparlin, rođen 10. svibnja 1951., nastupao je za nedelišćanski Borac 70-ih godina prošlog stoljeća i dijelio svlačionicu s Posavcem, zajedno su sudjelovali u brojnim juniorskim i seniorskim uspjesima našeg kluba. Posljednji ispraćaj će se obaviti 30. rujna na groblju u Nedelišću u 15:00 sati za "Šineka" i u 16:00 sati za "Kornija". Počivali u miru, nek' Vam je laka međimurska zemljica.

Nogometni klub Nedelišće izražava iskrenu sućut obiteljima i poznanicima uslijed ovog nenadoknadivog gubitka.

U počast preminulima održat će se minuta šutnje prije početka utakmice Nedelišće - Međimurec (11. listopada 2025., 15:30 sati).


Povodom smrti Franje Posavca u cjelosti donosimo intervju za List Međimurje iz prosinca 1991. godine čiji je autor Mladen Grubić:

Franjo Posavec - Korni još uvijek je aktivni čuvar mreže NK "Borac" iz Nedelišća, člana MONL. Spada u red najstarijih aktivnih igrača, a vjerojatno je najstariji čuvar mreže između Mure i Drave. Prve nogometne korake učinio je na travnjaku nogometnog kluba "Borac". Imao je petnaest godina kada je prvi puta ušao u omladinski sastav tog sportskog kolektiva. To je bio sastav s kojim je tri puta bio osvajač Kupa Međimurja za juniore. Sastav nadarenih igrača iz kojeg se izdvojio igrač s brojem 'jedan' na sportskoj majici. Već sa šesnaest i pol godina Franjo ulazi u seniore. Njegov neosporni talent i vrhunske obrane proveli su ga kroz gotovo sve poznate klubove međimursko-zagorske regije.

"Nakon Nedelišća, po odsluženju vojnog roka, šest mjeseci sam proveo u varaždinskom Varteksu, radio sam i nastojao ući u prvi sastav u konkurenciji poznatih varaždinskih golmana Anđelka Jagačića i Branka Janžeka, no to je bilo teško i stoga sam prešao u čakovečki MTČ, sredinu u kojoj sam proveo najljepše dane svoje mladosti i gdje sam postigao kao sportaš gotovo sve. Ovdje sam radio pod vodstvom različitih stručnjaka, no neizostavno moram spomenuti trenera Želimira Breslauera, čovjeka od kojeg sam mnogo naučio, a svima nam je bio drag i pomoćnik van terena. S ekipom MTČ-a izborio sam plasman u HNL 1977. godine, bio sam član selekcije Hrvatske-sjever, ne zaboravljam blistavu pobjedu MTČ-a nad zagrebačkim Dinamom 5:2 kada je tu ekipu vodio Đelma Marković, a nas Želimir Breslauer. U lijepoj mi je uspomeni i utakmica, tj. pobjeda od 1:0 nad Omladinskom reprezentacijom Jugoslavije u kojoj su u ono vrijeme igrali D. Stojković, Pančev itd."

Poslije MTČ-a Korni je oblačio dres fuzioniranih klubova MTČ-a i Sloge, godinu je dana bio u Poletu iz Pribislavca, jedno vrijeme u Trnju iz Trnovca, da bi se ponovo pri završetku karijere vratio u klub iz kojeg je krenuo prema sportskim uspjesima.

U dvadeset i tri godine igranja prebrodio je dvije teške ozljede na desnoj nozi, meniskusa i butnog mišića, no zahvaljujući izvanrednom stručnjaku kirurgu dr. Anđelku Škodi, koji ga je u oba slučaja operirao, čuvar mreže Borca proživljava danas drugu sportsku mladost.

Za svoj uspjeh kaže da može zahvaliti svom odnosu prema nogometu i obavezama, samodisciplini, samoodricanju, dobrim trenerima i bivšem tajniku MTČ-a Ivanu Zadravcu.

Pitamo ga kakva je razlika u nogometu prije dvadeset godina i danas. Kaže, ljepše se igralo. Odisao je nogomet tehnikom i dotjeranošću, bez grubosti i pred većim brojem gledatelja. Danas u igri nedostaje ljepote, manje se trenira, glede toga i povrede su češće, a igra se dosta grubo pred znatno manje publike.

"Nogomet je lijepa igra, puno pruža ako se mu prilazi s puno ljubavi, odricanja i ako mu se čovjek cijeli preda. Upravo se tako treba i prema njemu odnositi. Za uspjehe i napredak treba se toga pridržavati i puno, puno više trenirati uz iskazivanje poslušnosti sportskim učiteljima."